петак, 26. јул 2024.

A ja mrtav ležim (sa Nenadom Ignjatovićem)

 



Nikola

Oni hvale moje pesme,

A ja do reči ne mogu da dođem,

Kite moje stihove, umilno izgovaraju strofe,

A ja mrtav ležim

 

Nenad

Proročke mudrosti u cipelama je nosio

Sadašnjost ocrtana u krekama i zečevima njegovih pesama

Omladina na podkastima se nadmeće

Koliko rečenica mi napamet znade,

Posle diskusije pođu na vrući after

A ja mrtav ležim

 

Nikola

I još  šala za šalom ide

I spominju moje ime

Šta sam sve i kako

A ja dobaciti do njih ne mogu

Jer ja mrtav ležim

 

Nenad

Blizu sam analitičara Metar od zemlje

Ispod stopala užarene kritične mase

Hvalospeve u kafani prosipaju

Kunu se u moje ispevane grozorije,

Potvrđuje studentarija skrivene mi misli na ispitima, profesori klimaju glavom,

Sve gole neistine!

A ja ćutim, mrtav lezim

 

Nikola

Snaše pričaju kako bi mi dale,

Kako sam šarmantan i kako sam tajanstven bio,

 i ladan kao špricer, uistinu

Eh moje snaše, opet nisam jebo

A mrtav sam lego

 

Nenad

Jedan mladi pesnik, jedan mladi pesnik, jedan mladi pesnik,

Govornik - poetika na nogama.

Pandan sam njegov dostojni,

Ljube ga gospođe i tapkaju, porede sa mnom

Bezimeni pesnik ih sve poseduje ko sto ja nikad nisam, niti mogu,

Jer mrtav sam ležim

 

Nikola

Štampaju se sabrana dela,

trljaju ruke izdavači

A ja para video nisam

I sad kad pare su mi najbliže

A ja mrtav ležim

 

Nenad

Kuju se mitinzi sa citatima,

Sprema se revolucija,

Na čelu sa mojim poznanicima,

I dalje su živi, tako smireni baksuzi Metuzalemi

A ja ne živim, ja mrtav ležim

 

Nikola

Pričaju kako neshvaćen sam bio

I da nisu hteli pesme da mi objave

I taman shvaćen...

A ja mrtav ležim

 

Nenad

Na RTSu glumci iz kruga dvojke

Recituju pesme za honorare,

Izvlače kojekakvu melodičnost

Katkad zazvuče bolji od mene,

A ja mrtav ležim

 

Zajedno

Oni su platani novosadske poezije

Reče neki stend aper

A mi mrtvi ležimo


уторак, 23. јул 2024.

Samo ti lepo ručkaj, Oravec


 

                                                            Vedranu Ferizoviću

 

Svi ćemo jebeno umreti, kažeš,

i ništa neće ostati od nas

sva ova radost i ovaj smeh

sve naše pijane noći

gde vlažnim smo očima

jedni drugima zaklinjali se

na večno prijateljstvo,

sve to će nestati, iščeznuti

Naše gladne kontradikcije koje nas muče

razrešiće smrt, moj druže

Večito gladni osuđeni smo da lutamo

dok jednom ne dođe kraj

 

Plaši me smrt kao i tebe,

plaši me crna hronika,

još jedan dan prođe kad shvatim da

opet sam se izvukao

Smrt me svuda prati:

gleda moju krvnu sliku, osluškuje moj pritisak

moju jetru, slezinu, pluća, srce

čeka da se stroj poremeti

Smrt je moja ljubavnica

koja dugo čeka na poljubac

kako bi potvrdila da napokon sam njen

Smrt me želi vrelija od dinamita

u mojoj rođendanskoj torti

 

I šta da radimo druže,

mi veliki akumulatori smrti,

mi baterije njenog tv upravljača

dok šalta po kanalima života

ta otvorena rana, to gnojno poreklo

koje nas stalno boli

 

Nasečem slanine i luka,

belog leba, sipam tanjir masne supe, sarme,

dodam komad gibanice, malo čvaraka i ajvara…

I Smrt se gosti u mome užitku,

mazeći me po glavi:

„Samo ti lepo ručkaj Oravec,

samo ti lepo ručkaj!“

A ja mrtav ležim (sa Nenadom Ignjatovićem)

  Nikola Oni hvale moje pesme, A ja do reči ne mogu da dođem, Kite moje stihove, umilno izgovaraju strofe, A ja mrtav ležim   Ne...